Još od vremena kada je Zlatko Lagumdžija, pred đeneralom Kukanjcem, sam sebe nazvao „slučajnim prolaznikom“, politička scena Bosne i Hercegovine nije svjedočila većem jadu i čemeru do poniznog, nemuštog pravdanja i izvinjavanja Nermina Nikšića, stvarnom gazdi FBiH i Trojke, Draganu Čoviću, piše Muamer Bandić zastupnik SBiH u Skupštini Kantona Sarajevo.
I to javno, pred kamerama, je iskazana ta snishodljiva poniznost političkom gospodaru. A koja zorno pokazuje kolika je zapravo „ljubav“ prema foteljama i harčenju budžeta u naših prepametnih i prepoštenih Trojkaša. Te koliko ova klijentelistička i, sada je potpuno jasno, izdajnička koalicija nema nikakvih principa, vrijednosti, ponosa, časti, odgovornosti i ljubavi prema svojoj zemlji i budućnosti sopstvenog naroda, koji im služi kao običan otirač, kojim brišu noge i uzimaju glasove.
Ne smijem ni zamisliti kako se tek ponizno Nermin Nikšić i njegovi Trojkaši ponašaju tijekom zatvorenih sesija, gdje nema kamera i na kakve su sve „ustupke“ spremni, ne razmišljajući o njihovim dugoročnim posljedicama po budućnost ove zemlje?
Kada se još na ovo Nikšićevo puzanje pred Čovićem, doda ANALitička mudrost sarajevskog profesora, „intelektualca“ i „ANALitičara“ Envera Kazaza, kako je Trojki vrijeme za „hrabrost“ i „upisivanje u povijest“, onda zaista možemo konstatovati da je došlo vrijeme da se, što bi majstori rekli, „gasi struja i motaju kablovi“. Možemo slobodno konstatovati da je sa Trojkom sarajevska politička i intelektualna scena doživjela potpuni etički i moralni sunovrat!
S pravom se trebamo pitati, da je kojim slučajem Kazaz živio 30-ih godina prošlog stoljeća, da li bi s istim žarom pozivao da se Hitleru i NSDAP-u izađe u susret, jednako kako danas poziva da se diskriminatorska i aparthejdska verzija Izbornog zakona, i to po svaku cijenu, da nekadašnjem iznajmljivaču radne snage iz koncentracionog logora, Draganu Čoviću.
Prestrašna je lakoća s kojom se, manje „intelektualac“, a više stranački „ANALitičar“ Kazaz odrekao etike, morala, principa, europskih vrijednosti, ljudskih prava i čega sve ne?! I to sve u jednom gostovanju, pljujući u lice onom istom Kazazu od prije nekoliko godina!
Jedino od toga je strašnija lakoća kojom Nermin Nikšić i Trojka predaju budućnost naše zemlje i našeg naroda u ruke notornog fašiste iz Mostara. Jednako su tako davali i partneru Miloradu nakon izbora, ne razmišljajući o posljedicama, a pri tome, smatrajući sebe najpametnijima. I evo danas svjedočimo gdje je njih, a i sve nas, ta pamet dovela. Ukratko, da danas javno ljube skute notornim fašistima i propagiraju njihove nakaradne ideje!
Sarajevo je danas zahvaljujući Trojci, a na žalost svih nas koji volimo ovaj grad, postalo jedna obična kasaba, provincija u pozadini Banjaluke i Mostara. Nermin Nikšić nam je svima javno pokazao da to zaista tako funkcioniše u političkoj praksi, a Enver Kazaz da je istovjetna situacija i na idejno-intelektualnom planu, dok nam je to svima odavno jasno što se tiče ekonomije.
I zaista nemam više šta reći, osim podsjetiti prehrabre i prepametne Draganove i Miloradove političke partnere, te vrle „sarajevske“ ANALitičare i „intelektualce“ na stihove Muse Ćazima Ćatića:
„Kako je gadno ulizica biti
I drugom smradne cjelivati stope!
Kako je gadno, proseć suze liti,
Da tuđi skutovi u njima se tope –
Kako je gadno ulizica biti!…
Kako je nisko nemat’ samosvijesti
I u svom srcu ponosa i žara,
Pa tuđim znojem kruh natopljen jesti
Kraj snažnih ruku i umnoga dara –
Kako je nisko nemat’ samosvijesti!…“
The post Bandić: Trojka je sarajevsku političku scenu dovela do potpunog političkog i intelektualnog sunovrata! appeared first on DVOGLED.
