Nekad u ljeto ove godine, početkom augusta, federalna ministrica kulture i sporta Sanja Vlaisavljević, često osporavana od kulturnih radnika, poručila je da se filmski radnici u BiH nalaze u nezavidnoj situaciji zbog mnogobrojnih problema.
– Ipak, učinjen je pomak jer su probleme počeli rješavati novi članovi Upravnog odbora: David Damjanović, Mirna Milanović-Lalić i Emina Ganić, koji su nadljudskim naporima za Fondaciju iz bezizlazne situacije ponudili rješenja, poručila je Vlaisavljević.
Fast forward pola godine unaprijed, sve drvlje i kamenje federalnih filmskih radnika obrušilo se na istu tu Fondaciju za kinematografiju. Još se zbrajaju oni koji su se odlučili javno i privatno žaliti na pomenuti, ovogodišnji konkurs Fondacije, a također nisu riješeni ni svi problemi koje je prouzrokovala suspenzija prošlogodišnjeg konkursa, dok je na čelu Fondacije još bio Antonio Beus. Ovaj filmski radnik iz Kiseljaka, koji je decenijama unutar celuloidnih tokova BiH, također nije na dobrom glasu među filmskim radnicima. Pogađate, zbog novca koji dijeli ili je dijelila Fondacija.
Sad opet nazad – prošle godine je, na inicijativu Udruženja reditelja i rediteljica BiH, poništen konkurs Fondacije i svi koji su dobili sredstva morali su ih vratiti. Ko je šta vratio, ne zna se, ali je to isto udruženje početkom ovog mjeseca poslalo dopis u kojem proziva trojku i HDZ kako su doveli bh. film na prosjački štap i u kojem pitaju gdje su pare koje su suspendovane prošle godine.
Legitimno pitanje.
Opet smo u današnjici. Skoro svakodnevno na adrese medija u BiH stižu javna, otvorena i direktna pisma kontra te iste fondacije i njenog novog Upravnog odbora, za koji je ministrica rekla da radi sjajan posao. Ines Mrenica je, recimo, istakla apsurdnosti konkursne procedure i sistema rada koji odbija projekte zbog manjka spiralnog uveza dokumentacije.
– Namjerna, ničim utemeljena eliminatorna politika, koja nije vođena jezikom prava, posebno je zanimljiva kada se zna da u slučaju Hrvatskog audiovizualnog centra aplikante napominju i zovu ukoliko zaborave priložiti određeni dokument, jer sami sebe doživljavaju kao servis koji služi za podršku filmskim autorima, kaže Mrenica.
Udruženje mladih umjetnika također je diglo glas.
“Posebno zabrinjavaju brojni slučajevi sukoba interesa unutar Fondacije, što je očito rezultiralo raspodjelom stotina hiljada konvertibilnih maraka isključivo u korist nekoliko pravnih lica, dok se ostatak filmske zajednice sistematski isključuje iz procesa u oba slučaja – filmske proizvodnje i komplementarnih djelatnosti”, napisali su, između ostalog, u saopštenju.
Sa druge strane BiH, iz Bihaća, stiže i zvanična žalba osnivača i direktora Filmskog festivala Avant&Una Mirsada Ćatića. Od brojnih njegovih zamjerki na netransparentan rad i odluke Fondacije, izdvajamo onu o podršci filmskim festivalima. Naime, za organizaciju festivala i filmskih smotri na teritoriji FBiH ukupan iznos od 592.500 KM podijeljen je između dva festivala: Sarajevo Film Festival dobio je maksimalan mogući iznos od 350.000 KM, dok je Mediteran Film Festival iz Širokog Brijega dobio 88.000 KM. I to je to.
Federacija ima mnogo više festivala od ova dva, na što je ukazao i Ćatić, napomenuvši i da je prezentacija rezultata kreirana tako da navodi na činjenicu da nije ni bilo više aplikanata. A bilo ih je, kako ističe Ćatić.
Možda i najdirektnije pismo kontra ovog saziva Fondacije za kinematografiju poslao je upravo čovjek kojeg spomenusmo, njena donedavna vedeta, Antonio Beus. On ističe da je Udruženje filmskih radnika apliciralo za poziciju zaštite, čuvanja i prezentiranja arhivske filmske građe, te u tu svrhu dobilo 40.000 KM.
– Pomenuto udruženje prema Statutu i registraciji se ne može baviti zaštitom filmske i videograđe. S druge strane, Kinoteka BiH, kojoj je to osnovni posao, dobija 0 KM, navodi Beus i skreće pažnju na sukob interesa.
– Ne može se ne primijetiti da postoji očiti sukob interesa (formalno bivše) pravne zastupnice pomenutog udruženja i njenog članstva u Upravnom odboru. Postavlja se pitanje da li je ovakva dodjela sredstava u svojoj naravi posredno isplata zaostalih honorara, javnim novcem, zastupnici Mirni Milanović Lalić, dodaje Beus.
Još jedan zanimljiv zaplet iznosi Beus, baš kao da je u pitanju kakav triler. Naime, on kaže da SFF (Obala Art Centar) nije nikako mogao učestvovati na konkursu jer duguje novac od prošlogodišnjeg, poništenog konkursa – 100.000 KM.
– Međutim dogodilo se to da je pomenuto udruženje, iznenada od Vlade FBiH, i to iz interventih sredstava (namijenjenih stradalnicima prirodnih katastrofa), dobilo “poklon” od 100.000 KM kako bi izvršilo povrat sredstava koja su bili dužni vratiti Fondaciji. Razlog je prozaičan: na aplikaciji za učestvovanje u javnom pozivu za 2024. vidimo da je istom udruženju dodijeljen iznos od 350.000 KM, ističe Beus.
Zaključka nema i nikada ga neće biti. To je tako jer, sve dok se negdje nekome dijeli neki novac, neko drugi će ostati nezadovoljan. Isto se dešavalo i dok je pomenuti Beus bio čelni čovjek Fondacije – samo su se žalili drugi. Da li je upravljanje Fondacijom prije ili kasnije ili ikada bilo vođeno propisima, stvar je nadležnih inspekcija i institucija.
Najtužnije je, pak, da je budžet te iste fondacije tri miliona KM, dok je u Hrvatskoj 15,5 miliona eura, a u Srbiji čak 19 miliona eura. Da nije tužno, bilo bi smiješno.Nisad Selimović
