Dok se institucije pravosuđa u Bosni i Hercegovini već dva mjeseca bore s ignorisanjem centralnih potjernica za Miloradom Dodikom, Nenadom Stevandićem i Radovanom Viškovićem – izjava ministra odbrane BiH Zukana Heleza razotkriva poraznu istinu: niko od onih koji bi mogli pomoći – ne želi ili ne smije.
U intervjuu za Hayat TV, ministar Helez je otvoreno kazao da je razgovarao s komandantom EUFOR-a u BiH, od kojeg je, kako tvrdi, dobio jasan i zabrinjavajući odgovor:
Gospodine Helez, ja nemam mandat da se miješam u ovo. Ne da nemam mandat – imam naredbu da se ne miješam.
Ova izjava baca hladno svjetlo na stvarnu poziciju međunarodnih vojnih snaga u BiH, koje, umjesto da djeluju kao garant mira, teritorijalne cjelovitosti i ustavnog poretka – postaju nijemi posmatrači urušavanja vladavine prava.
Potjernice postoje – ali samo na papiru.
Već dva mjeseca, protiv Dodika, Stevandića i Viškovića postoje aktivne potjernice. Ovlaštenje za njihovo privođenje ima čak 16 policijskih agencija u BiH. Ipak, realnost je porazna – nijedan od njih nije ni pozvan na informativni razgovor.
Umjesto da budu dostupni organima gonjenja, oni se slobodno kreću, nesmetano prelaze granicu, i – što je možda i najopasnije – obilaze kasarne Oružanih snaga BiH**, institucije koju sistemski negiraju, vrijeđaju i destabilizuju.
Zašto EUFOR šuti?
I šta znači “nemiješanje” kada se direktno ruši ustavni poredak zemlje u kojoj su ti isti vojnici prisutni s mandatom stabilizacije i podrške institucijama?
Ova pasivnost, čija je pozadina vjerovatno politički kompromis u Briselu, Beču ili negdje treće, potpuno obesmišljava prisustvo međunarodnih trupa u BiH. Jer, ako su tu da posmatraju kako se pred njihovim očima država raspada – onda možda bolje da nisu ni tu.
Ostaje pitanje koje niko ne želi da postavi naglas: Ko konkretno štiti Milorada Dodika? Zašto se institucije koje s lakoćom primjenjuju zakon prema običnim građanima, u ovom slučaju ponašaju kao da potjernica ne postoji?
Da li je to rezultat političkih pritisaka iznutra? Međunarodnog ignorisanja? Ili je u pitanju sve zajedno – splet saučesničke tišine i lažne stabilnosti?
Šaljemo li ovim poruku da u ovoj zemlji pravda nije jednaka za sve? Da postoje oni koji su iznad zakona, koji se mogu oglušiti o državne institucije, ismijavati sudske odluke, a pritom nastaviti svakodnevne političke aktivnosti?
Ako je tako – neka to javno i kažemo. Jer, svako dalje odugovlačenje, svako odgađanje reakcije – iz dana u dan ruši vjeru građana da je ova država išta više od paragrafa bez sadržaja.
Ministar Helez rekao je ono što građani već dugo osjećaju – da pravda u BiH nije blokirana samo iznutra, nego i izvana. A kada se i međunarodna zajednica povuče u tišinu – onda ovdje više niko ne stoji između zakona i haosa.
I možda upravo zbog toga, ova država gubi najvažniju bitku – onu za povjerenje vlastitih građana.
The post Helez tvrdi da je EUFOR-u zabranjeno da intervenira pri hapšenju Dodika appeared first on DVOGLED.
