Iako su danas smrtni neprijatelji, što upravo kulminira neviđenim vojnim sukobom, Izrael i Iran nekoć su bili bliski saveznici,piše Index
Najnovija eskalacija sukoba započela je prije tjedan dana, kad je Izrael izveo napad na Iran, pri čemu je gađao stotine vojnih i nuklearnih ciljeva s ciljem sprječavanja Teherana da razvije atomsko oružje. Iran je uzvratio ispalivši stotine projektila i dronova. Očekuje se i veliki izbjeglički val iz Irana, a cijeli svijet promatra hoće li Sjedinjene Države ući u rat.Kako je sve počelo?
Jasno je kako svjedočimo povijesnim događanjima. No, odnosi između tih zemalja nisu uvijek bili neprijateljski. Iran, jedna od najvećih muslimanskih zemalja svijeta, bio je desetljećima ključni partner židovske države na Bliskom istoku.
Dok je za Izrael poznato da je od osnutka 1948. bio parlamentarna demokracija, Iran je u istom razdoblju bio pod vlašću šaha Muhameda Reze Pahlavija.
Iran je još 1947. bio među malobrojnim državama koje su u Ujedinjenim narodima glasale protiv plana o podjeli Palestine. Dvije godine kasnije, Iran je također glasao protiv prijema Izraela u UN. Unatoč tome, Iran je postao druga većinski muslimanska zemlja (nakon Turske) koja je Izrael de facto priznala 1950. godine – kroz neformalne diplomatske kontakte i uspostavu izraelske trgovinske misije u Teheranu.
Sohrab Sobhani, iransko-američki izvanredni profesor međunarodnih odnosa na Sveučilištu Georgetown, u knjizi “Pragmatična antanta: izraelsko-iranski odnosi, 1948. – 1988.” navodi i humanitarni aspekt, objasnivši kako su odnosi u početku postojali i kako bi se pomoglo iranskim Židovima da se presele u Izrael.
Dublji totiv Irana bio je distanciranje od arapskog nacionalizma. Naime, Iran je perzijska, a ne arapska zemlja, s vlastitim jezikom i povijesnim naslijeđem. Većina muslimana u Iranu su šijiti, dok u arapskim zemljama dominiraju suniti. Arapski nacionalizam, predvođen Egiptom pod Gamalom Abdelom Naserom, često je bio usmjeren protiv utjecaja nearapskih sila, uključujući Iran i Tursku.
Nagla promjena pa opet uspostava savezništva
Situacija se mijenja dolaskom premijera Muhameda Mossadegha na vlast 1951. (šah je u to vrijeme imao ograničene ovlasti), koji prekida diplomatske odnose s Izraelom kako bi se približio arapskim zemljama jer je od njih tražio podršku u borbi protiv britanske dominacije nad naftom.
Nakon državnog udara 1953., koji je organizirala CIA uz pomoć MI6, šah Pahlavi ponovno je učvrstio svoju vlast i postao snažan prozapadni monarh.
