Marko Babić, arhitekta i pisac, za mnoge, simbol borbe, nade, snage i inspiracije. Za Tinu Biloglav, Marko je bio ljubav njenog života, partner, otac njihove djece, Tonke i Luce, i neko ko je nesebično vjerovao u mogućnost da iz svakog gubitka izvuče nešto pozitivno.
Kako je nositi se sa gubitkom voljenog čovjeka, partnera, oca?
U novoj Oslobođenoj razgovaramo s Tinom Biloglav koja se morala suočiti s gubitkom, ali koja je kroz gubitak voljenog partnera, naučila kako da se nosi s tugom i kako da da sebi prostor za bol. Govorimo o procesu tugovanja, ali i o tome kako, unatoč što život nameće teške situacije, snaga žene u krizama ne znači samo biti jaka, već i dopustiti sebi da osjetiš, oporaviš se i naučiš iz svega što se dogodilo.
– Marko je često govorio da sam njegova stijena, a sada, kroz sve što sam prošla, moram priznati da sam stvarno bila prisiljena postati ta stijena, ne samo za njega, već i za našu djecu. Kad se dogodi smrt voljene osobe, moraš zbog njih biti jak. U početku, nosi te adrenalin – želiš zaštititi djecu, ispuniti im želje, pružiti im normalnost, sve ono što su oni očekivali. Iako sam možda potisnula svoje emocije da bih ih zaštitila, shvatila sam da ne mogu zauvijek bježati. Tri mjeseca nakon Markove smrti, svaku noć sam bila budna, sanjala ga kako umire. U tom procesu, naučila sam da ne smijem zaboraviti svoju tugu. Bez obzira koliko čvrst oklop nosila, moram si dozvoliti da prođu i najteže emocije jer samo tako mogu ozdraviti. Naučila sam sebi dati prostor za tugu, ali također prepoznati trenutke kad je vrijeme da se podignem i krenem dalje. I to je nešto na čemu radim svaki dan – kako izaći iz svih rupa u koje padnem.
Zapravo sam shvatila da su praznici, rođendani i godišnjice, iako su dani kada se svi, uključujući i ljude bliske nama, okupe i sjećaju se Marka, za mene zapravo isti kao svaki drugi. To je još jedan dan bez njega, jedan od tisuće, i nije ništa posebno u odnosu na bilo koji običan dan, kao onaj utorak ujutro. Možda je taj dan malo ljepši, jer se okupimo, razgovaramo i pričamo o njemu, ali u mojoj glavi on je prisutan stalno, kaže Tina.
Shvatila je da se nakon gubitka voljene osobe, mnoge žene osjećaju isto i da je proces tugovanja vrlo sličan, bez obzira na godine.
Ipak, svaka Tinina riječ odražava snagu, ljubav i odlučnost da nastavi širenje pozitivnog utjecaja na ljude, čak i nakon Markove smrti.
– Kada se ta smrt dogodila, nisam željela da sve stane. Htjela sam da i dalje nastavi dobro djelovati na ljude. Osjećam kao da je dio njega još uvijek tu. To sam osjetila odmah, već u tom prvom tjednu. Taj prvi tjedan sam napravila nevjerojatne stvari. Organizacija sprovoda, snaga koju sam tada osjetila – bila je nevjerojatna. Da mi je neko prije dvije godine rekao da ću pričati pred kamerama, opuštena kao sada, ne bih mu vjerovala. On je bio nešto posebno. Doslovno osjećam kao da on živi kroz mene i to mi je lijepo. Neću dopustiti da rak odnese dva života, ako oboje možemo živjeti kroz mene, naglašava Tina.
Podcast Oslobođena slušajte i gledajte ovog četvrtka u 20 sati na www.podcastoslobodjenje.ba te na platformama YouTube, YouTube Audio, Apple Podcasts, Deezer, Spotify, Podcast Index, Amazon Music, TuneIn + Alexa, Podcast Addict, Podchaser, Pocket Casts, Listen Notes i Player FM, a u 23.15 sati na O kanalu.
Ukoliko ste propustili prethodnu epizodu Oslobođene, u kojoj smo razgovarali o zagađenju zraka, možete je pogledati OVDJE.
