Dok su izraelski ministri raspravljali o širenju operacija u pojasu Gaze, prijetnja im je stigla iz neočekivanog smjera. Hutisti su lansirali hipersonični balistički projektil prema Izraelu i pogodili međunarodnu zračnu luku Ben Gurion. Napad je rezultirao s najmanje osmero ozlijeđenih i uzrokovao poremećaje u zračnom prometu. To je najsloženiji i najopasniji napad hutista na izraelski teritorij dosad, izveden unatoč višemjesečnoj kampanji intenzivnih američkih zračnih udara na hutističke ciljeve u Jemenu.
SAD je sredinom ožujka pokrenuo operaciju pod nazivom “Opaki jahač”, a Pentagon je već krajem travnja otkrio da je pogođeno više od 1000 ciljeva i eliminirano nekoliko stotina pripadnika hutističkog pokreta, uključujući ključne zapovjednike. Prema američkom Središnjem zapovjedništvu, učestalost napada hutista na brodove i ispaljivanje projektila do svibnja pala je više od 60 posto.
Crews embarked on USS Carl Vinson (CVN 70) and USS Harry S. Truman (CVN 75) resupply at sea and operate 24/7, targeting Iran-backed Houthi terrorists within Houthi controlled areas of Yemen.#HouthisAreTerrorists pic.twitter.com/TgT1dKEVcr
— U.S. Central Command (@CENTCOM) May 2, 2025
Unatoč tim brojkama, hutisti nastavljaju s napadima, uključujući i ovaj koji je probio izraelski proturaketni sustav Željeznu kupolu, što izaziva pitanja o stvarnoj moći hutista i dosegu njihovih zračnih snaga.
“Izrael se suočava s neprijateljem koji je daleko, ali iznimno motiviran i kojemu nije moguće pristupiti kao nekom udžbeničkom primjeru sukoba”, ističe u svojoj analizi Danny Citrinowicz, suradnik Instituta za studije nacionalne sigurnosti sa sjedištem u Tel Avivu. Ideološka podloga hutističkog djelovanja, duboko ukorijenjena u antiizraelskoj retorici i podršci palestinskom pitanju, čini ih nepredvidivim protivnikom, a njihova decentralizirana hijerarhija, zasnovana na lojalnosti unutar klanova, dodatno otežava njihovo neutraliziranje konvencionalnim metodama vođenja sukoba.
Teheran ih ne kontrolira u potpunosti
Hutisti nemaju klasičan pokroviteljski odnos s Iranom. Iako ovise o Teheranu za opskrbu oružjem, zadržavaju operativnu autonomiju. Primjerice, kada je SAD nastojao preko Irana utjecati na hutiste da zaustave napade na brodove u Crvenome moru, pokušaji su propali. Bilo da je Iran ignorirao zahtjev ili su hutisti odbili poslušati, rezultat je isti: Teheran ne kontrolira u potpunosti njihove odluke.
Za razliku od nekih drugih iranskih opunomoćenika, hutisti su tijekom godina održavali snažne diplomatske i vojne veze i s drugim zemljama. Tu se prije svega misli na Rusiju i Kinu koje su im, u zamjenu za siguran prolazak Crvenim morem, ponudile oružje, kritičnu tehnologiju dvostruke namjene i podršku u Vijeću sigurnosti UN-a. Te im države također pružaju političku zaštitu i omogućuju nastavak ilegalnih trgovinskih ruta, uključujući preko strateški važnog tjesnaca Bab el-Mandeb kroz koji prolazi značajan udio svjetskog izvoza nafte i plina.
Eitan Danon, obavještajni analitičar specijaliziran za Bliski istok, naglašava u tekstu za Foreign Policy kako je prostor šijitskog polumjeseca, koji se zahvaljujući iranskim proxyjima proteže od Irana preko Iraka i Sirije do Libanona, posljednjih mjeseci pod snažnim udarom, Hamas i Hezbolah su obezglavljeni, a Asadov režim je pao, što je stvorilo vakuum koji su hutisti iskoristili u svoju korist upravo zbog činjenice da nisu bili ovisni isključivo o iranskoj pomoći.
Još jedan faktor koji je omogućio hutistima da nastave s lansiranjima, unatoč američkim napadima i presretanjima, jest to što koriste mobilne sustave koje je teško locirati jer se često premještaju i kojima upravljaju različite jedinice. “Ovo je asimetrični rat iscrpljivanja u kojima samo jedna strana gubi resurse”, ističe analitičar Janatan Sayeh iz Zaklade za obranu demokracija. Sustavi poput Patriota koštaju milijune, a hutisti za nekoliko tisuća dolara lansiraju dronove koji izazivaju globalne posljedice.
Hutisti raspolažu raznolikim arsenalom koji uključuje balističke i krstareće rakete, dronove i protubrodske sustave te tvrde da njihovi hipersonični projektili imaju stealth tehnologiju, domet veći od 2000 kilometara i mogu letjeti brzinom do 16 macha.
Pentagon ne zna što imaju
Pentagon još uvijek ne zna stvarnu jačinu i količinu oružja kojim hutisti raspolažu, priznao je nedavno visoki američki obrambeni dužnosnik za The War Zone. U intervjuu za taj magazin rekao je samo da su militanti vrlo inovativni kada je u pitanju razvoj njihova arsenala te se vjeruje da “puno toga proizvode sami”. Iran im sada ne šalje kompletno oružje, nego samo upute i dijelove koje zatim pobunjenici sastavljaju u Jemenu. Presijecanje tog lanca opskrbe pokazalo se izuzetno teško iz nekoliko razloga. Čak i ako se brodovi s dijelovima presretnu na moru, to ne znači da će pobunjenici ostati bez mogućnosti za borbu jer već imaju dovoljno znanja, ljudi i opreme u Jemenu da mogu sami sastavljati i popravljati oružje.
Također, vlada u Jemenu ima slabu komunikacijsku i računalnu infrastrukturu, što im uvelike otežava prikupljanje obavještajnih podataka i praćenje aktivnosti pobunjenika. Hutisti surađuju i sa somalskom terorističkom organizacijom al-Šabab, što dodatno osnažuje njihov logistički lanac.
Osim toga, hutisti su uspjeli iskoristiti nestabilnu političku situaciju u Jemenu kako bi konsolidirali vlast. Kontroliraju glavni grad Sanu i većinu sjeverozapadnog teritorija. Od sredine prošle godine restrukturirali su ministarstva i porezne uprave, uveli elektronički carinski sustav u ključnim lukama nad kojima drže kontrolu na Crvenome moru, spojili porezne i carinske agencije te stabilizirali monetarni sustav. Preko središnje banke u Sani, koju su stavili pod svoju kontrolu, počeli su postupno mijenjati valutu, čime dodatno “cementiraju” svoju fiskalnu autonomiju. Istodobno ostvaruju značajan prihod naplaćujući lučke pristojbe i monopolom nad prodajom goriva. Time financiraju svoju vojnu mašineriju.
Međutim, sve to dolazi uz visoku cijenu za stanovništvo: rastu nestašice osnovnih namirnica i energenata, a prema podacima think tanka Sana Center, više od 60 posto populacije živi u teškom siromaštvu. Ipak, nezadovoljstvo stanovništva ekonomskom situacijom pokušavaju preusmjeriti propagandom otpora i mobilizacijom protiv vanjskih neprijatelja, ponajprije Izraela i SAD-a. Time održavaju unutarnju koheziju i legitimitet, usmjeravajući frustracije prema van, umjesto prema vlastitim akcijama, što im omogućava da, unatoč sve težim uvjetima života, zadrže političku i vojnu kontrolu nad područjima koja drže, prenosi Jutarnji.
