Na početku je Izetbegović bio velika nepoznanica:
Nakon formiranja SDA, Alija Izetbegović je bio poznat kao disident, ali su ga od strane režimskih medija i propagande, pratile brojne kontroverze. Zaista slobodnomislećim urednicima kultnog zagrebačkog “Danasa”, gdje sam radio kao dopisnik iz Sarajeva, predložio sam da uradim veliki intervju sa njime. Naravno, rado je pristao, a detalje smo dogovorili preko Bakira, kojeg sam tada i upoznao. Uglavnom, još 4. aprila 1991. godine, Alija Izetbegović je u objavljenom intervjuu imao raskošne elaboracije krize sa poentom na nepromjenljivost granica, bosanski jezik i BiH, kao građansku državu.
U intervjuu za najjači jugoslovenski sedmični magazin, koji je izlazio u rekordnih 300.000 primjeraka, Alija se u svojim odgovorima pokazao kao budući elokventni državnik sa velikom i izuzetnom vizijom. Ta vizija traje i danas kada se obiljezava 100 godina njegovog rođenja.
Kasnije sam sa njime radio još puno intervjua i razgovora, ali sam, iz današnjeg ugla, najsretniji što je moja izdavačka kuća “Oko”, štampala njegova sabrana djela u 10 tomova. Tu svi mogu analizirati njegovo djelovanje i misao.
Ipak, povodom spomenute godišnjice, biram ovaj intervju – prvjenac u “Danasu”, koji je tada imao veliki odjek, a nastao je cijelu godinu prije početka agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Moje prvo pitanje je bilo šta misli o malicioznim komentarima kako u pomiriteljstvu želi da izigrava nekog malog Tita?
Intervju koji je tada Izetbegović dao za mediji “Danas”, prenosimo u potpunosti:
Tako je to na Balkanu
No, da bi se uopšte stiglo do kakvog-takvog dogovora, pregovarači bi morali makar na trenutak da pokušaju da se zamisle u koži onoga drugoga i da sagledaju argumente iz njegovog ugla. Ja sam pokušao upravo to – da za momenat budem Hrvat i Srbin i da što objektivnije sagledam njihove situacije.
DANAS: Ali je zato bilo i malicioznih komentara kako u tom pomiriteljstvu želite da izigravate nekog malog Tita?
IZETBEGOVIĆ: Ne želim biti ni „mali“ ni Tito, i to mi nakon svega trebate vjerovati. Uostalom, takva ambicija nije ni realna. Ja sam jednostavno autentični građanin Bosne i Hercegovine, i to za što se zalažem direktni je interes ove republike. A on se podudara sa opstankom jugoslovenske integracije.
U toj integraciji, i današnjoj i budućoj, Bosna i Hercegovina ne samo geografski nego i politički zauzima centralni položaj. To je ujedno i središnji položaj između dvije sukobljene strane. Ne trebamo kriti da su to danas Srbi i Hrvati. A srpsko-hrvatski spor mogu i trebaju da riješe oni.
DANAS: Plašite li se da bi se to moglo ostvariti na način za koji su, nakon Karađorđeva, optuženi Tuđman i Milošević?
IZETBEGOVIĆ: Mislim da njih dvojica nisu mogli ozbiljno ni pomišljati na ono za što su ih, na osnovu jedne istorijske asocijacije, optužili. Istorija se ne ponavlja, kako to neki pogrešno vjeruju. Cvetković i Maček jednostavno nisu više mogući, jer sve se promijenilo, i ovdje i oko nas. Ništa nije kako je prije bilo.
Onda je u Evropi na sceni bio Hitlerov Treći Reich, a danas snažna i miroljubiva evropska zajednica naroda. Ni današnja Jugoslavija nije ona iz 1939. godine, a ni muslimanski narod, koji je kičma BiH, nije onaj od prije 50 godina. Danas su Muslimani osviješćen i organizovan narod, preko čijih leđa se niko ne može dogovarati.
DANAS: Bez obzira na to, imate li vi povjerenja u pregovaračku iskrenost Miloševića i Tuđmana, nakon Karađorđeva?
IZETBEGOVIĆ: U politici ta vrsta povjerenja ne postoji. Riječ je o nizu prostih činjenica koje realni političari ne mogu zanemariti. Spomenuću onu najjednostavniju – ni Srbija ni Hrvatska nisu dovoljno velike da bi mogle „progutati“ tri miliona ljudi. Niko valjan ne bi htio da kao smrtne neprijatelje u nekakvoj nametnutoj državnoj tvorevini ima tri miliona Muslimana.
DANAS: Mislite da Bosna i Hercegovina ne može postati žrtvom srpskog i hrvatskog integralizma?
IZETBEGOVIĆ: Ne, apsolutno. Takva opcija postoji samo u glavama nekih ekstremista u koje, i pored nekog svog radikalizma, ne spadaju ni Milošević ni Tuđman – ovaj posljednji svakako ne. Istina je da su obojica u svojim stavovima prilično tvrdokorni i beskompromisni.
Možda im je to, po mom mišljenju, i najveća mana. Ni jedan ni drugi u ovim jugoslovenskim pregovorima ne da ne žele kompromis, nego su nesposobni da do njega dođu. Nije to stvar znanja ili obrazovanja – naprosto se radi o takvoj duhovnoj konstituciji. To ih možda čini uspješnim vođama, ali neuspješnim pregovaračima.
Iako, da ponovim, vjerujem da bi zbog brojnih razloga, unutrašnjeg i vanjskog karaktera, kompromis bio i jeste jedino logično rješenje u situaciji kakva jest. Za ljude drugačijeg mentalnog sklopa to bi bilo potpuno razumljivo i sve bi se dalo relativno brzo riješiti.
DANAS: Nije li to odveć optimistički u situaciji kada se projekat velike Srbije i njene ambicije prema Bosni i Hercegovini, da se ne govori o drugima, naveliko eksponiraju, a primjerice Radovan Karadžić liderski ističe spremnost bosanskih Srba za pripajanje savezu srpskih zemalja?
IZETBEGOVIĆ: Nažalost, takve se izjave čuju. Ali one ne predstavljaju ozbiljnu i realnu politiku. To je samo verbalna, radikalnija strana jedne druge politike čiji su ciljevi mnogo skromniji. Te izjave spadaju u maksimalističke zahtjeve u periodu koji se može nazvati vremenom političkog pogađanja.
Ovo je vrijeme velikih pogađanja, u kojem se plasiraju teze i utopije samo radi toga da bi se pritisnula druga strana i na kraju postiglo nešto mnogo manje i skromnije. Ne mislim da neko danas može voditi ozbiljnu politiku koja se sastoji u razbijanju BiH, jer bi time sigurno na svoju štetu započeo dugotrajni građanski rat. A to narod neće.
DANAS: Ipak, te su verbalne uvertire teritorijalnog razbijanja Hrvatske. Hoće li se sve ponoviti i u Bosni i Hercegovini?
IZETBEGOVIĆ: Ne mogu reći da takva opasnost apsolutno ne postoji, jer jedan broj ekstremista sigurno djeluje. Ali, kao što sam rekao, mislim da takva politika nema realnog izgleda. Siguran sam da srpsko stanovništvo u BiH, od kojeg bi to ovisilo, nije spremno i neće ući u razbijanje države koja je i njihova država.
Oni koji su pokušali srpski narod vući za nos, dobili su lekciju u Beogradu. Pokazalo se da su slobodarski potencijali u ovom narodu i živi i snažni. Vjerujem da bi sličnu lekciju dobili i oni koji bi u ime nekih mitova pokušali da srpski narod uvuku u avanturu građanskog rata.
Ovdje u Bosni se ne može igrati na kartu ugroženosti srpskog naroda, jer je to očita laž. U takvoj situaciji dolazi do razdvajanja razumnih ljudi, u koje spada velika većina naroda, i ekstremista. Ovi posljednji su u manjini i ne mogu realno ništa učiniti.
DANAS: Pripadnici srpske nacionalnosti strahuju da se od Bosne i Hercegovine želi stvoriti islamska republika?
IZETBEGOVIĆ: Da, i tako se pokušava isprepadati i izmanipulisati srpski narod za ideju velike Srbije. Ja tvrdim da nitko ovdje nema namjeru stvarati islamsku Bosnu. Naš cilj je, i želimo da u tome dobijemo saglasnost srpskog i hrvatskog naroda, da od BiH postepeno stvaramo građansku državu.
DANAS: Uz Crnu Goru, Bosna i Hercegovina je jedina republika koja nema novousvojeni strateški dokument o svojoj suverenosti. Što je s Deklaracijom o suverenosti koju je inicirala SDA?
IZETBEGOVIĆ: Po postojećem Ustavu BiH je suverena republika. Međutim, isti Ustav vrvi od socijalističkih stereotipija, na koje se, kao i na druge pravne regule, u socijalizmu nije ozbiljno gledalo. Ali se one ne koriste, a najmanje vlast, istinski.
Postojala je, dakle, potreba za jednim dokumentom kojim bi se nedvosmisleno potvrdila ta suverenost. Deklaracijom se ne uspostavlja suverenitet – BiH je suverena – samo se proklamira.
DANAS: Na konferenciji za štampu u Sarajevu izjavili ste da će Deklaracija biti donesena na idućem zasjedanju parlamenta?
IZETBEGOVIĆ: Ta interpretacija nije tačna. Nisam rekao da će to biti na narednom zasjedanju, jer Deklaracija ide u uobičajenoj proceduri. Tom prilikom sam samo kazao da će Deklaracija biti donesena sa ili bez SDS-a. Nisam to vezao ni za kakav konkretan rok.
DANAS: U muslimanskim krugovima snažnije krilo zahtijeva da se Deklaracija usvoji odmah „dok ne bude kasno“, a s druge strane suočavate se s prijetnjom SDS-a, koja prijeti ratnim otcijepljenjem od BiH. Nalazite li se između čekića i nakovnja?
IZETBEGOVIĆ: Ako se SDS odluči na takav politički potez, ona bi ga mogla napraviti i ne čekajući usvajanje Deklaracije. Takav korak, u koji ne vjerujem, bio bi neustavan akt prema važećem i republičkom i saveznom ustavu. Ako bi u SDS-u bili u stanju da pogaze ta dva ustava na koja su položili zakletvu, ne bi ih zaustavila ni Deklaracija.
Inače, to je poznato – Deklaracija je upućena Savjetu za nacionalnu ravnopravnost, koji još nije konstituisan, i sve ide propisanom procedurom. Znate, u Bosni su opasne „olako obećane brzine“.
DANAS: Kao i drugdje u zemlji, i u Bosni i Hercegovini postoji neka vrsta politizacije popisa stanovništva. Vaša je stranka tim povodom štampala plakat kojim sugerira Muslimanima da svoj materinski jezik nazivaju „bosanskim“. Ne krije li se u toj terminološkoj odrednici državotvorni karakter jezika?
IZETBEGOVIĆ: Nisam stručnjak za jezik i nerado govorim o tim pitanjima. Rekao bih samo da imam utisak da mi svi na ovim prostorima govorimo praktično istim jezikom, a da ga samo različito nazivamo. Ako ga Srbi mogu nazivati srpskim, Hrvati hrvatskim, mogu i Muslimani bosanskim – ili, ako hoće, Crnogorci crnogorskim.
DANAS: A što je sa državotvornom dimenzijom „bosanskog jezika“?
IZETBEGOVIĆ: Mislim da su motivi bili sasvim druge naravi. Kao Muslimani, mi smo postavili pitanje: zašto moramo govoriti srpski ili hrvatski? Bliže nam je bilo da govorimo bosanskim jezikom. Mislim da to pitanje još nije dovoljno zrelo, ali sigurno je da naziv jezika o kojem je riječ ne sadrži neku zadnju misao i namjeru koja mu se pripisuje.
DANAS: Pojedini muslimanski intelektualci Vam spočitavaju da je kod Vas osobno prioritetno vjersko, a ne nacionalno osjećanje. U tim se prilikama spominju i izjave pojedinih članova SDA da će po novom popisu biti šest miliona Muslimana u Jugoslaviji?
IZETBEGOVIĆ: Počeću s kraja. Ocjena o tih šest miliona je prilično realna, ali samo ako je riječ o muslimanima u vjerskom smislu. Inače, jeste istina da sam najprije bio musliman vjernik i moram kazati da je u mom ličnom razvoju muslimansko nacionalno osjećanje došlo mnogo kasnije.
Vjersko osjećanje je u meni starije i primarnije, a prema mom uvjerenju duhovno opredjeljenje je uvijek i vrednije. U konkurenciji ta dva osjećaja, za mene je nacionalno opredjeljenje niže, jer je, da tako kažem, slučajnog karaktera. Bez ikakvog svog udjela neko je Nijemac, Srbin ili Hrvat itd., i to ne bi trebala biti ni prednost ni hendikep.
Duhovno opredjeljenje stvar je izbora i, kao takvo, na ljestvici vrijednosti svakako stoji visočije.
DANAS: Prigovara Vam se da biste zbog vjerskih uvjerenja mogli zaboraviti muslimanski nacionalni interes?
IZETBEGOVIĆ: Ne znam zašto bi to na takav način uvjetovalo jedno drugo. Naprotiv, kod velike većine ljudi muslimansko vjersko uvjerenje rezultiralo je muslimanskim nacionalnim opredjeljenjem.
Možda u svemu tome za nekoga postoji skriveno pitanje da li bih ja mogao zaboraviti muslimanske nacionalne interese na račun onih vjerskih? To nije moguće, jer bi to odmah došlo u koliziju s interesima drugih naroda koji žive u BiH.
Mislim da se iz mojih izjava i političkog ponašanja nikada nije moglo zaključiti tako nešto. Kao uvjerenom demokrati, meni je strana bilo kakva diskriminacija među ljudima, narodima ili konfesijama.
DANAS: U dosadašnjim pregovorima o budućnosti Jugoslavije bili ste tolerantan i strpljiv pregovarač. Međutim, što će se dogoditi ako dijalog ustukne pred političkom i etničkom tučom, i što će se dogoditi ako, recimo, Skupština Srbije uskoro prihvati da joj se priključi tzv. SAO Krajina? Može li potom i Bosna prihvatiti sličnu ponudu Sandžaka?
IZETBEGOVIĆ: Ako bi bio učinjen takav presedan – u što ja ne vjerujem – i kad bismo se zaista našli u „krčmi balkanskoj“ s pogasenim svjetlima, onda bi tako nešto sa Sandžakom bilo apsolutno moguće i logično. Znate, igrati korektnu igru sa nekorektnim partnerima bilo bi i glupo i nedopustivo.
Međutim, i dalje insistiramo na nepromjenjivosti republičkih granica. Miloševićevoj tezi o kvaliteti granica mi suprotstavljamo tezu o kvaliteti odnosa.
Bitan je kvalitet života s obje strane tih granica, odnosno dometi nacionalnih, vjerskih i ličnih sloboda i normalan ekonomski život. Kad bi se to ostvarilo, granice bi izgubile značaj koji im sada pridajemo.
DANAS: Nedavno ste putovali u Libiju i susreli se s Gadafijem. Uočljiva je znatno veća diplomatska aktivnost BiH od Vašeg dolaska na čelo republike?
IZETBEGOVIĆ: Osim u Libiji, bio sam i u Beču, a uskoro ću ići i u Teheran. Sve te posjete imaju jedan cilj – međunarodnu afirmaciju Bosne i Hercegovine. Želim da se za BiH čuje vani, između ostalog, i zbog njenog osporavanja.
Dakako, ove posjete imaju i druge svrhe. Odlazak u Libiju imao je primarno ekonomski motiv. Potrebna nam je ekonomska pomoć i tražimo je tamo gdje je možemo dobiti.
DANAS: Neke Vaše kolege iz drugih republika često su putovale po svijetu, ali ste Vi jedini ekonomski kapitalizirali inozemne turneje. Hoćete li im otkriti tajnu kako da dođu do novca i kredita?
IZETBEGOVIĆ: Tu je libijska solidarnost imala izvjesnu ulogu. Najvjerovatnije, njihov motiv je bio da pomognu Bosni i Hercegovini. Mi smo tamo prisutni već 20 godina. Povremeno je tamo boravilo i po desetak hiljada naših radnika, a sada ih je oko šest-sedam hiljada.
U Libiji znaju da u BiH živi velika muslimanska grupacija i ta činjenica sigurno nije za svijet nevažna. Uz to, Libija u ovom poslu ima i svoje ekonomske razloge. Njoj su potrebni neki naši proizvodi, a nama je omogućeno da dobiveni kredit vraćamo našom robom. Praktično, Libija je tu robu platila unaprijed.
DANAS: A odlazak u Teheran?
IZETBEGOVIĆ: Tu je riječ o čisto ekonomskim razlozima. Prije mene tamo ide privredna delegacija od 17 ljudi iz naših najvećih preduzeća, i u toj delegaciji, osim Muslimana, ima i Srba i Hrvata. Naš je cilj da tamo obezbijedimo nove poslove i finansijske aranžmane.
Inače, mislim da Bosna i Hercegovina i njena privreda imaju dobre perspektive i u Saudijskoj Arabiji, kao i u nekim drugim arapskim zemljama. Jer, treba znati – raspoloživi dolari danas su prije svega petro-dolari.
DANAS: Za kraj – Jugoslavija se očito raspada. Mislite li da Bosna i Hercegovina, kao njen etno-blizanac, u takvom raspletu može opstati?
IZETBEGOVIĆ: Kad je riječ o BiH, ja sam optimist, a u odnosu na Jugoslaviju mnogo manje. Pri tome, moram reći da u tom odnosu Jugoslavija više ovisi o Bosni i Hercegovini, nego BiH o Jugoslaviji.
