Naime, usamljenost utječe na djecu i kada je riječ o prilagođavanju na novu školu, problemima u prijateljstvima i osjećaju isključenosti dok posmatraju svoje vršnjake kako se zabavljaju i druže.
Psihoterapeutkinja Alici Eaton pojasnila je da je dječja usamljenost u porastu zbog manjka spontanih druženja i sve dužeg vremena koje provovode pred ekranima, prenosi Klix.
“U trenutnim slučajevima nije riječ o fizičkoj izolaciji, već osjećaju kod djece da ne pripadaju određenoj sredini ili se ne smatraju cijenjeno”, tvrdi Eaton.
Kako bi im pomogli u procesu smanjenja osjećaja usamljenosti, roditeljima se savjetuje da potaknu svoju djecu da govore o ličnim osjećajima, kao i da ih slušaju bez osude.
“Za mnogu djecu ti osjećaji mogu biti preplavljujući što ih navodi da se povuku iz društvenih situacija i izbjegavaju da traže podršku. Zbog toga je bitno stvoriti okruženje u kojem se osjećaju sigurnim da izraze svoje emocije” tvrdi psihoterapeutkinja.
Također, od važnosti je razumjeti razloge zašto se dijete osjeća usamljeno i razumjeti njegove emocije.
“Kada dijete osjeća da ga niko ne razumije, tada je i emocionalno usamljeno. U slučajevima i kada su okruženi ljudima, djeca se mogu osjećati izolirano ukoliko nemaju snažnu povezanost s nekim kome vjeruju”, kazala je Eaton.
Usamljenost kod djece se može pojaviti iz više razloga, pa je zbog toga bitno istražiti njen uzrok. Ukoliko imaju poteškoće u prijateljstvima, osjećaju se isključeno ili prolaze kroz promjene, razumijevanje problema pomaže u pružanju adekvatne podrške. Prilike za druženje s vršnjacima može pomoći djeci da se osjećaju manje usamljeno.
“Pridruživanje klubu, započinjanje novog hobija i jednostavno provođenje kvalitetnog vremena s porodicom često može ublažiti osjećaj usamljenosti”, tvrdi psihoterapeutkinja.
Kako biste pomogli djetetu u procesu usamljenosti, bitno je da mu pomognete i da izgradi samopouzdanje.
“Usamljenost može potaknuti sumnju u sebe, ali naglašavanje snage i postignuća pomaže u povratku samopouzdanja”, kazala je Eaton.
Usamljenost se rješava kontinuranom podrškom uz redovne razgovore, interes za djetetove osjećaje i uvjeravanje da nisu sami.
“Osjećaj usamljenosti može narušiti dječje samopouzdanje i povećati rizik od anksioznosti i depresije. Djeca se trebaju osjećati važnom i voljenom. Prepoznavanjem usamljenosti na vrijeme, možete pomoći djetetu da izraste u sretnu i samopouzdanu osobu”, tvrdi Eaton.
