Da li ste ikada čuli da vlast potpisuje koalicijski sporazum s opozicijom? I da u zbiru svi zajedno čine parlamentarnu manjinu?
Desetorica potpisnika su se usaglasila da usvajaju “pozitivne zakone”. Negativne još neće. Potpisnici nove parlamentarne manjine, u zbiru, imaju devetnaest ruku. Da bi mijenjali i “pozitivne” i “negativne” zakone trebaju im 22 ruke. Što znači da im fale tri ruke. I to u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. U Domu naroda, kada se izredaju svi zajedno, potpisnici “parlamentarne manjine” imaju četiri ruke. Što znači, pola od potrebnih osam da bi usvajali “pozitivne” zakone, piše Istraga.ba.
Opozicija iz Republike srpske, takozvana banjalučka trojka, obavezala se da neće pokretati inicijativu za smjenu aktuelnog saziva Vijeća ministara. Što znači da je opozicija sa predstavnicima vlasti, sarajevskom trojkom, dakle, dogovorila da nema smjena. Jer SDP, NiP, Naša stranka, NES, Naprijed, BHI FK, SDS, PDP i SZPR nisu prihvatili DF-ov amandman na svoj dokument u kojem je trebalo pisati da se potpisnici obavezuju da pokrenu inicijativu za smjenu aktuelnog saziva Vijeća ministara BiH. Što, u slobodnom ali jedinom tačnom prijevodu, znači – opoziciona Trojka iz Republike srpske se obavezala da ne smjenjuje ministre Elmedina Konakovića, Edina Fortu i Zukana Heleza, a sarajevska Trojka se, zauzvrat obavezala, da će učiniti sve da smijeni Stašu Košarca i Srđana Amidžića koji ne mogu biti smijenjeni čak i u situaciji da dvije Trojke pridobiju i HDZ koji ne želi s njima.
Evo i matematike.
SDP BiH ima pet državnih zastupnika. NiP ima tri. Naša stranka dva. NES dva, Naprijed ima samo Šemsudina Mehmedovića, a i stranka Fuada Kasumovića ima jednu zastupnicu. To je, dakle, ukupno četrnaest ruku iz Federacije BiH. Banjalučka trojka ima ukupno pet zastupnika, od čega SDS i PDP po dva, a stranka Nebojše Vukanovića jednog. Kada sve saberete, dođete do ukupno 19 ruku. Da bi “pozitivni zakoni” bili usvojeni trebaju 22 ruke u Predstavničkom domu.
Imaju li dvije Trojke te ruke? Nemaju. Pa, čemu, onda, priča o novoj koaliciji? Na osam zastupnika SDA i tri zastupnika DF-a dvije trojke ne žele računati. Oni žele četiri HDZ-ove ruke. Koje, opet, Dragan Čović – ne da bez Izbornog zakona. A Izborni zakon po željama Dragana Čovića ne može biti usvojen bez prisustva delegata SDA, DF-a i SBiH-a u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Idemo sada na Dom naroda. Dvije trojke, plus Zlatko Miletić imaju ukupno četiri delegata. Sarajevska trojka ima samo Kemala Ademovića u Klubu, a opozicija iz Rs dvojicu u Klubu Srba. U Klubu Hrvata od potpisnika je samo Zlatko Miletić. Da bi bilo kakva odluka bila usvojena, za nju mora glasati osam delegata (pod uslovom da su svi prisutni). A da bi sjednica Doma naroda uopće bila održana moraju u sali biti po trojica Bošnjaka, Srba i Hrvata.
U Klubu Hrvata HDZ ima trojicu od pet delegata. Bez njihovog prisustva nema sjednice. U Klubu Srba SNSD ima trojicu delegata. I bez njihovog prisustva nema sjednice. U Klubu Bošnjaka SDA, SBiH i DF imaju četiri od pet delegata. No, opozicija iz Republike srpske ne želi koalicijski sporazum s opozicijom iz Federacije. Oni žele sporazum sa vladajućim strankama iz Federacije iza kojih, kako reče Konaković, stoje “stranci”. Isti oni koji su napravili i trenutnu koaliciju sa Dodikom i Čovićem u Vijeću ministara BiH.
Čemu, onda, uopće služi potpisivanje ove platforme?
Spašavanju Elmedina Konakovića i Sabine Ćudić. Konakoviću da spasi svoju funkciju i narativ o evropskom putu, a Sabini Ćudić da do narednih izbora opet govori kako je poslala SNSD na smetljište historije.
Kakve su stvarne mogućnosti?
Dvije trojke i slova imaju, rekosmo, 19 ruku u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH. Ako bi pokrenuli inicijativu za smjenu HDZ-ovog Marinka Čavare sa mjesta člana Kolegija Predstavničkog doma, tu bi inicijativu, izvjesno je, podržali SDA i DF. I u tom bi slučaju bilo dovoljno ruku da Čavara bude smijenjen. Ali sarajevska Trojka predvođena Konakovićem niti želi niti smije ući u avanturu smjene kadrova iz HDZ-a BiH. Jer bi time bila ugrožena većina na novu Federacije BiH. A to je, opet, Nerminu Nikšiću, lideru SDP-a i premijeru Federacije, mnogo bitnije od imenovanja Nebojše Vukanovića na mjesto ministra sigurnosti.
Dakle, jedino što je moguće provesti u ovom slučaju je smjena Marinka Čavare. Sve drugo je laž koja služi da Sabina Ćudić i Elmedin Konaković politički prežive do izbora.
The post Trojke i slova: Nova ‘parlamentarna trećina’ niti može koga smijeniti, niti ima dovoljno ruku za usvajanje zakona appeared first on DVOGLED.
